Trogir - Kronologija

2000. godina pr. Krista   Nastaje prvi Trogir - zaglavni kamen na otočiću u kanalu između kopna i otoka Čiova (zapadni ulaz u zaljev), na čijem je dnu nekoć ležala Salona, predodređena da bude glavni grad rimskog Ilirika.

Poslije 219. pr. Kr.  Trogir - Tragurion  postaje važnom issejskom lukom na kopnu (Issa = Vis). Ovalni oblik grada zacijelo je baština ilirskog načina utvrđivanja, dočim raster ulica i stambenih blokova pokazuje ortogonalnost karakterističnu za grčko urbanističko

156. pr. Kr.  Zbog delmatskih nasrtanja na Tragurion, Issa se obraća Rimu za pomoć.

1. st. pr. Kr.  Trogir se spominje kao oppidum civium Romanorum, vjerojatno u sastavu šire zajednice salonitanske kolonije.

77. naše ere Antički enciklopedist Plinije Stariji, u znamenitoj Historia Naturalis, uveo je Trogir u povijesnu literaturu navodom koji mu je predodredio mjesto u povijesti urbanizma, arhitekture i skulpture: Tragurium marmore notum - Trogir glasovit  po mramoru.  Taj kamen obasjao je trogirske pločnike i zidine, omogućio da se grad oblikuje kao jedinstvena urbanistička čipka.

V- VI. stoljeće  Među brojnim ostacima starokršćanske dobi našla se u blizini Trogira jedna olovna ploča (u znanosti poznata kao “Tabella plumbea Traguriensis”, danas u zagrebačkom Arheološkom muzeju) - s rijetkim primjerom egzorcističkog teksta kojim se na magični način tjerao zao duh iz prirode.

Sredina VII. stoljeća.  S još nekoliko antičkih naselja na kopnu (Zadar, Split, Kotor), Trogir je preživio avaro-slavenska rušenja, emancipirajući se nakon rušenja Salone kao zasebna civitas (gradska cjelina).

4. III.  852.  U Bijaćima, u blizini grada - gdje se nalazila jedna od rezidencija hrvatskih vladara uz koji je osnovana njihova najstarija zadudžbina tj. samostan Sv. Marte – hrvatski vođa knez Trpimir (dux Chroatorum) izdaje ispravu koja se smatra prvim hrvatskim diplomatskim dokumentom

oko 950. Car Konstantin Porfirogenet u djelu “De administrando imperio” spominje da Bizant plaća hrvatskim vladarima za Trogir danak od 100 zlatnika, te crkvu posvećenu sv. Lovrijencu, zaštitniku grada.  Najizrazitiji trogirski spomenik iz tog vremena je baziličica Sv. Martina (Sv. Barbare) iza gradske lože na trgu.

1000.  U vojno-diplomatskoj kampanji mletačkog dužda Petra Orseola, kada su mu se kao zastupniku prava bizantskog cara u Jadranu pokorili svi gradovi od vrha Istre do Dubrovnika, u Trogiru ga je dočekao Svetoslava Suronja, prvorođeni sin kralja Držislava (Rex Dalmatiae et Croatiae), koji je bio zbačens trona nakon svađe s braćom.

1064.  Utemeljenje prvog benediktinskog samostana na obali prvotno posvećenog Sv. Dujmu, potom Sv. Nikoli.

1102.  Za hrvatsko-ugarskog kralja  okrunio se Arpadović Koloman.  Presudnu ulogu u mirnoj smjeni vlasti u Hrvatskoj i gradovima na obali imao je trogirski biskup Ivan (†1111), kojeg Trogir, zbog mnogih čuda kojima se iskazao, slavi kao blaženika i gradskog zaštitnika.  Koloman se 1107. u Trogiru zakleo da će štititi prava grada,  podarivši mu povlastice koje su potvrđivali i njegovi nasljednici.

1171.  Mletačka vojska ruši Trogir.  Ukradeni relikvijar ruke bl. Ivana bio je izložen u crkvi Sv. Ivana na Rialtu.  Legende (i mletački kroničari) prenose da se zbog toga s te ratne ekspedicije u Veneciju vratilo samo sedamnaest od sto troveslarki, a da je nakon povratka flote gradom zavladala kuga.

13/14. XI. 1173.  Anđeo vraća u katedralu svetačku ruku ,letom preko Jadrana, događaj praćen bljeskom kometa: zvijezda repatica u grbu grada asocira taj čudesan događaj.

1203.  Biskup Treguan sastavio je  Život  Blaženog Ivana Trogirskog, svog velikog predšasnika, i to u jeziku hrvatskom.  Učeni prelat, rodom Firentinac, započeo je i gradnju nove romaničke katedrale koja je vjekovima ostala simbolička i vizualna os malenog grada.

11. VII. 1236.  Trogirska komuna sklapa ugovor o savezu s Ankonom (i 1415) pozivajući se na zajedničko antičko podrijetlo.  U isto vrijeme svijest o lokalnoj autonomiji rezultira donošenjem gradskih statuta, kovanjem vlastita novca.

1240.  Majstor Radovan “najbolji od svih u ovoj umjetnosti, kako očituju kipovi i reljefi”,  počinje klesati glavni portal katedrale. Radovan nije portal dospio dovršiti nego je on već sredinom druge polovice XIII st. značajno proširen.

1242.  Kralj  Bela IV. u Splitu i Trogiru traži azil pred tatarskom najezdom.

1243.  Borba za kraljevske povlastice i međe u Kaštelanskom polju goni Trogir i Split u herojsko-burleskne ratove.  Proslavu velike pobjede nad Splićanima izvojevane na Tusti četvrtak  ,trogirani su do kasnobaroknih vremena  slavili obrednim klanjem bika u kneževoj nazočnosti i svečanom misom na oltaru Sv. Ivana Zaštitnika “s onim izlivima radosti koji prate trijumfe i pobjede”.

1270.  Posvećenje netom dovršene crkve uz drevni benediktinski samostan sv. Ivana Krstitelja.

1271.  Spominje se ljekarna u gradu - jedan od najstarijih spomena takve institucije u Europi, prvi u Hrvatskoj.

Druga polovica 13. st. (i poslije)  Ovalnom prstenu romaničkog grada - refleksu izvorne geološke forme niskog otočića na kojemu je Trogir formiran - dograđen je Borgo/Varoš (Pasike) s utvrdom na jugozapadnom uglu nasutog terena.

1300-ih godina Gradnjom komunalne lože i općinske palače počinje program oblikovanja glavnog gradskog trga, na mjestu nekadašnjeg rimskog foruma.

1322.  Kodifikacija gradskog zakonika - prvog komunalnog Statuta.

3. VIII.  1323.  Umire dominikanac Augustin Kažotić, proglašen blaženikom poradi čudesa koja su se zbivala oko njegova groba u Luceri, gdje je bio biskup.  Studirao je u Parizu, potom je 1303. imenovan za biskupa u Zagrebu, gdje je utemeljio katedralnu školu te uveo  tzv. zagrebačku liturgijski obred.

1. V. 1348.  U godini “Crne smrti”  koja je decimirala grad, u Trogiru umire i Mladen III. Šubić - clippeus Croatorum (“štit Hrvata”), kako stoji na nadgobnom natpisu u katedrali.

5. XII. 1359.  Pobuna pučana, obračuni između plemićkih obitelji.  Opljačkano 14 plemićkih kuća, najviše roda Ceginih.  Sve to bijahu odjeci trajnih višedesetljetnih familijarnih sukoba.

1378. Pomorska bitka Đenoveza i Mlečana u trogirskoj luci

23. VI. 1420. Grad se predao Veneciji nakon višednevnog bombardiranja, uz mnogo mrtvih i mnogo porušenih kuća i palača, oštećenih kula i zidina. Trogir je bio jedan od zadnjih gradova koji se nije htio predati Veneciji, koja je postupno zauzimala Dalmaciju nakon što ju je 1409. kupila od Ladislava Napuljskog za 100.000 dukata.

22. V. 1426. Novo mletačko Veliko vijeće u Trogiru donosi zabranu službene upotrebe hrvatskog jezika pod prijetnjom novčane kazne.  Povijest mletačke uprave puna je paradoksa: upravo se u mletačkoj Dalmaciji (naravno u Dubrovačkoj republici posebno) rađala u to doba hrvatska renesansna književnost, doslovce jedina među slavenskim vernakularnim književnostima.  Baš u Trogiru se sačuvala najvažnija antologija hrvatskih tekstova (njih 131 iz 15. i 16. stoljeća) koje je u rukopisu pod nazivom  Vartal kompilirao Petar Lucić za potrebe časnih sestara samostana Sv. Nikole.

1420.- 1437. Uz staru poligonalnu kulu, na ključnom položaju za nadzor zapadnog pristupa u gradsku luku, gradi se kaštel Kamerlengo (po Camerlengu - kneževom blagajniku).

1432.  utemeljen Sv. Križ na Čiovu, prvi u nizu samostana reformiranog dominikanskog redovništva. Isti dan kada i dominikanski, osnovan je na Čiovu i franjevački samostan Sv. Ante na Dridu, nad spiljom u kojoj su od najranijih vremena živjeli pustinjaci.

1439.  Drvorezbar Ivan Budislavić dovršava izradu korskih klupa u katedrali.  Nad njima je postavljeno monumentalno slikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina - čime je zaključena višedesetljetna kampanja preoblikovanja unutrašnjosti katedrale (oštećene u bombardiranju 1420).

1440.   Umro je Petar Cipico, sabirač antičkih spomenika i kodeksa te "jedan od prvih arheologa humanističke Europe" (prema riječima T. Mommsena).

15.-16.stoljeće U gradu se formira istinska humanistička republika s plejadom imena među kojima strši ime Koriolana Cipika (1425-1493).  Njegova memoarska knjiga  "De bello Asiatico",  opisuje ratni pohod mletačkog brodovlja na egejskim otocima. Kao dio plijena u Trogir je tih godina mogla doći i glasovita kopija Lizipova Kairosa - jedan je od zaštitnih znakova Trogira - reljef s likom najmlađeg Zeusova sina, božanstva sretnog trenutka.

1465/66. Jedna od najstrašnijih u nizu epidemija kuge, s 2000 umrlih.

1467. Dovršenje krstionice katedrale (Andrija Aleši uz suradnju Donatellova učenika Nikole Ivanova Firentinca), projektirane uz ugledanje na splitsku krstionicu (bivši Jupitrov hram) s kasetiranim svodom.

4. I. 1468.  Potpisan Ugovor o početku gradnje Kapele bl. Ivana Trogirskoga.  Po amalgamu arhitekture i kamene skulpture antologijski je primjer umjetnosti Quattrocenta s pravpm antologijom renesansnih skulptura Andrije Alešija, Nikole Firentinca i Ivana Duknovića.

1485. Fra Urban gradi za katedralu nove orgulje za koje će vratnice s likovima Sv. Jerolima i Sv. Ivana naslikati Gentile Bellini.

1509. Umro Ivan Duknović, najveći trogirski i hrvatski kipar. Djeluje u zavičaju, u Rimu, gdje radi za  papu Pavla II. ,te drugdje po Italiji, a potom u Ugarskoj gdje kleše kipove za kralja Matiju Korvina. Djelo mu je aktualizirano činjenicom da se jedan njegov reljef našao nad grobom pape Ivana Pavla II.

20. V. 1520.  Smrt Trogiranina Petra Berislavića, kancelara ugarskog kralja, vesprimskog biskupa i hrvatskog bana, junaka u ratovanju protiv Turaka za što je od pape Lava X Medicija dobio blagoslovljeni mač i kardinalski šešir.

1571.  Trogirska ratna  galija junački sudjeluje u čuvenoj pomorskoj bitci kod Lepanta.

1593.  Gradnja Morskih vrata, djelo radionice Tripuna Bokanića, u manirističkom stilu.

1603. Tripun Bokanić dovršio zvonik katedrale.  U pohvalnom natpisu ga se naziva “virtuozom arhitektom”, nasljednikom sjajne kamenarske i graditeljske trogirske tradicije.

1644. U muzeju obitelji Cipiko, nasuprot katedrale, pronađen je prijepis glasovite Petronijeve Trimalhionove gozbe (dio njegova Satirikona).  Rukopis je nekoć pripadao Marku Maruliću, “ocu hrvatske književnosti”, koji je bio u srodstvu s Cipikovima.

11. I. 1679. U hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu sahranjen je Ivan Lucić - Lucius,  otac hrvatske moderne povijesne znanosti, pisac monumentalnog djela „De regno Dalmatiae et Croatiae“.  Godine 1673. objavio je "Povijesna svjedočanstva o Trogiru",  povijest rodnog grada do njegova pada pod Veneciju.

4. V. 1681. Svečano “Primišćenje” tijela bl. Ivana Trogiranina u njegovu konačno dovršenu kapelu.

Lipanj 1797. Mletačka uprava gradom završena je anarhijom svjetine, ubojstvom nekoliko plemića i pljačkanjem plemićkih kuća među kojima je najviše pretrpjela ona knezova Garanjin (iz palače je ukradeno i pet Tizianovih slika koje im je mletačka republika dala u zalog za posudbene novce).

1806-1816. Nakon intervala prve austrijske uprave, vlast preuzimaju Francuzi - malo gdje u Dalmaciji tako srdačno dočekani.  Isušuju se malarične močvare u okolici grada; započela je gradnja cesta prema zaleđu i Splitu; otvorena je prva visokoškolska ustanova u gradu.  Za sve to podignut je 1808. na zapadnom rubu grada Marmontov glorijet, spomenik u znak zahvalnosti Francuskoj.

1814. Uspostavlja se austrijska vlast.

1828.  Dokinuta tisućljetna trogirska biskupija. (Danas naslov Trogirskog biskupa nosi pomoćni biskup Detroita!)

1836.  Zadnja malarija u gradu.

1841. Umire Ivan Luka Graganin, iz Beča imenovan nadzornikom antičkih spomenika i umjetničkih predmeta, odnosno prvim službenim konzervatorom u Dalmaciji.

1890. Obnova Vijećnice.  Koncem 19. i početkom 20. stoljeća oblikuju se parkovi na mjestu nekadašnjih bastiona na Fortinu i Žudiki (sjeverozapadni i istočni dio grada).  Grade se neohistoricističke zgrade osnovne škole (1909.) te suda (1910.) na novouređenoj rivi.

1943-44. U bombardiranju savezničke ,anglo-američke avijacije razoreni su cijeli blokovi kuća na Pasikama, dijelom do danas neobnovljeni.

Nakon 1945.  Poslijeratni razvoj grada obilježen je forsiranjem industrijalizacije (mastodontsko brodogradilište, aerodrom, mega-hoteli), zapuštanjem povijesne jezgre i plodnih polja na kopnu.

1991-1995.  U Domovinskom ratu  Trogir je dao mnogo žrtava.  Uspomena na njih komemorira se u renesansnoj crkvici Sv. Sebastijana.

1997. Zbog iznimne vrijednosti povijesne jezgre i pojedinih spomenika grad je upisan u Registar svjetske baštine UNESCO-a.  Zadnjih godina poduzet je niz značajnih zahvata u rehabilitaciji gradske infrastrukture (uređenje rive, eko-projekt Kaštelanskog zaljeva, obnova niza spomenika).

2001. Izložba “Umjetničko blago iz Hrvatske. Trogir 1200-1600” u Veneciji.

2002. Nagrada “Europa Nostra” timu koji je proveo restauraciju kapele bl. Ivana Trogirskoga u katedrali.

2005. Otvorena prva faza Muzeja katedrale (Pinakoteka u Župnom dvoru).

2006. Dovršena višegodišnja restauracija Radovanova portala, predvorja katedrale i Alešijeve krstionice.